Za mene, svako godišnje doba nosi svoju posebnu čaroliju. Volim kako me svako od njih podsjeća na neka prošla vremena, budi u meni lijepe uspomene i vraća osjećaj djetinjstva. Jesen, a posebno mjesec septembar, oduvijek zauzima posebno mjesto u mom srcu. Iako često kažem da je jesen moje omiljeno doba godine, isto kažem i za proljeće, ljeto i zimu, jer svako od njih ima nešto jedinstveno, nešto što budi djetinje uzbuđenje u meni.
Septembar mi uvijek donosi posebnu radost i nostalgiju. Vraća me u dane kada je povratak u školu značio miris novih knjiga, svježih sveski i uredno poslaganih olovaka. Taj miris sam obožavala – i dan danas, kad god dobijem novu knjigu, prvo je pomirišem. Kao da time upijam sve priče i sjećanja koja su u njoj skrivena. Berba plodova i miris pečenih paprika vraćaju me u djetinjstvo, u toplinu doma ispunjenog ljubavlju.
Za mnoge, jesen donosi kišu koju ne vole, ali za mene su jesenje kiše poseban dar. One me podsjećaju na mog tatu i trenutke koje smo zajedno proveli. Sjećam se jednog kišnog dana, mislim da je bio drugi tjedan mog prvog razreda. Tata je uvijek dolazio po mene nakon škole. Taj dan sam sasvim slučajno stala u baricu, a on se nasmijao i pridružio mi se u tom spontanom “plesu” na kiši. Taj trenutak nosim u srcu cijeli život. Svaki put kad kiša padne, osjetim bliskost s njim, kao da je uvijek tu uz mene.
Još jedna uspomena na jesen su šetnje ulicom kestena, kako smo je mi djeca Lukavca zvali. Šuštanje opalog lišća, pomiješano s našim dječjim šaptom, bio je zvuk koji je označavao početak nove školske godine, novih pustolovina. I taj zvuk me vraća u djetinjstvo, u bezbrižne trenutke igre i radosti.
Jesen je za mene više od promjene boja u prirodi. Ona je vremeplov u prošlost, u sjećanja koja me podsjećaju na djetinjstvo, na toplinu doma i bliskost s voljenima. I svake godine, kada dođe septembar, osjećam zahvalnost što imam te uspomene, jer su one dio mene, dio mog identiteta. Jesen me uči da usporim, da uživam u malim stvarima, u mirisima, bojama i zvucima koji mi donose mir.
Ali jesen za mene nije samo vrijeme sjećanja, već i slavlje života. U septembru slavim i rođendane meni dragih ljudi. Prvo slavim svoj rođendan, a zatim rođendan mog dragog Emila, sina moje najbolje prijateljice, na kojeg sam nevjerojatno ponosna. Gledati kako izrasta u divnog mladića ispunjava me ponosom i radošću.
Tu je i rođendan mog supruga – mog najboljeg prijatelja, oslonca i najveće podrške. Danas je njegov dan, i dok pišem ove redove, osjećam koliko sam blagoslovljena što ga imam pored sebe. Na kraju mjeseca dolaze i rođendani mojih dragih prijateljica, i sve te proslave čine septembar mjesecom ispunjenim ljubavlju, zahvalnošću i povezanošću.
Postoji li ljepša asocijacija na septembar od uspomena koje budi? Možda su vaše uspomene drugačije, ali vjerujem da svi nosimo nešto u srcu što nas vraća u djetinjstvo, što nas podsjeća na jednostavne trenutke koji su oblikovali tko smo danas.
Dobrodošla jeseni – radujem se tvojim kišama, tvojim bojama, uspomenama i svim proslavama koje donosiš sa sobom.
Hvala vam što ste ovdje, i ne zaboravite širiti pozitivnost kamo god krenete! 😊
S ljubavlju i zahvalnošću,
Svjetlana ❤️🙏
