Oktobar može biti lijep i prijatan. Zna on biti čaroban, ali eto ovaj nije. Iako su šume obojene bakarnim, zlatnim i žutim tonovima, a priroda polako prelazi u svoju mirniju fazu, u meni postoji težina koju ne mogu opisati tim bojama. Tražeći bilješke u svom notesu, naišla sam na citat koji savršeno opisuje taj osjećaj:
“Jesen i oktobar, to nekakvo sjetno doba, to vrijeme kad vjetar čupa uspomene, trga dušu i vraća te tamo odakle misliš da si zauvijek pobjegla. A nisi i ne možeš.”
– Meša Selimović
Ali ovaj post nije posvećen oktobru niti jeseni. Ovaj post je posvećen tebi, ženo. Tebi koja si snažna i hrabra, ali možda i umorna. Tebi koja se svakodnevno boriš da sve držiš pod kontrolom, da budeš oslonac za svoju porodicu, prijatelje, kolege. Tebi koja se ponekad osjećaš nevidljivom u toj borbi. Tebi koja si toliko jaka da ni ne primjećuješ koliko te vlastita snaga nosi.
Mi žene često želimo biti sve – biti tu za sve druge, biti najbolje verzije sebe u svakom aspektu života, ispuniti sva očekivanja. I dok to radimo, stavljamo sebe na drugo mjesto. Zaboravljamo pitati kako smo mi. Kako sam ja? Jesam li dobro? Kada sam posljednji put osjetila mir, kada sam stala i samo disala?
Ali ne možeš tako zauvijek. Ne možeš stalno biti ona koja drži sve konce u rukama, bez da staneš, oslušneš sebe i priznaš: “I meni treba briga. I meni treba pažnja.”
Ovaj mjesec nije samo podsjetnik na borbu protiv karcinoma dojke, nego podsjetnik i na to da ti – da mi – zaslužujemo brinuti o sebi. Ne samo u oktobru, nego cijele godine. Jer tvoja snaga, tvoja ljubav, tvoja podrška ne vrijedi manje kad je usmjerena prema tebi.
Znam kako je kad ti doktori saopšte loše vijesti. Znam taj osjećaj kad tlo ispod tebe nestane, a svijet se pretvori u tišinu i tamu. Kad čuješ dijagnozu i iznenada se suočiš sa strahom za vlastiti život. Znam kako je, jer sam prošla kroz to. Još davno dijagnoza melanoma mi je promijenila život. Strah, neizvjesnost, čekanje – sve to je tada postalo dio mog života, ali ujedno me naučilo jednu važnu stvar: Mi smo jake, ali ne moramo uvijek biti jake za sve druge. Ponekad moramo biti jake i za sebe.
Ovaj Ružičasti oktobar nosi sa sobom poruku – budi nježna prema sebi. Brini o sebi. Jer tvoja snaga ne dolazi samo iz onoga što izdržiš, nego i iz onoga što si spremna dati sebi.
Nemoj čekati da te život natjera na to. Nemoj čekati da bude prekasno. Idi na pregled, zastani, poslušaj sebe. Tvoj život je dragocjen, tvoje zdravlje je neprocjenjivo.
Mi žene znamo biti nevjerojatno jake, ali ta snaga nije u tome koliko možemo podnijeti, već u tome koliko smo sposobne voljeti sebe i posvetiti se svom zdravlju.
Ne čekaj oktobar. Ne čekaj znakove. Ne čekaj loše vijesti. Brini o sebi sada, danas, svaki dan. Jer ti to zaslužuješ. I zato, ovaj post nije samo posvećen hrabrim ženama koje su se borile i koje se još uvijek bore s karcinomom dojke – posvećen je i tebi. Tebi koja se svakodnevno suočavaš s izazovima, nosiš se s tolikim stvarima, a pritom zaboravljaš na sebe.
Tvoj život je vrijedan. Tvoja snaga je nevjerojatna. Ali sada je vrijeme da tu snagu usmjeriš i prema sebi. 💗
Šaljem vam svima puno ljubavi i pozitive kamo god išle!
S ljubavlju i zahvalnošću, Svjetlana ❤️🙏
